Svi smo jedinstveni i posebni, a snažnim nas čine sve male i velike stvari, znanja i situacije sa kojima se kroz život suočavamo. Po tome sam isti kao i svi vi. Da bih bio najbolji u tenisu, morao sam da otkrijem brojna druga polja znanja i interesovanja i primenim ih u svakodnevnom životu. Neka interesovanja su prerasla u aktivnosti i projekte prema kojima sam strastven i više o tome moći ćete da pratite na ovoj stranici. Ovo sam ja u prvom licu.

– Novak Đoković
Novak

Usudi se da sanjaš

„Sanjao sam da postanem prvi na svetu. I sanjao sam Vimbldon. U dva dana snovi su postali stvarnost.

Dugo vremena nakon toga smenjivale su mi se slike u glavi – jasnije nego ikada pre.“

“Verujte u svoje snove. Ako imate snove, ne odustajte. Vera je za mene velika reč, veća čak i od nade. Da bi ostvarili svoje snove, morate iskreno verovati u njih!”

– Novak Đoković

2024.

Novak je sedam meseci čekao na prvu titulu u 2024. godini i dočekao je 4. avgusta u Parizu kada je pobedom u najvažnijem meču u karijeri, finalu Olimpijskih igara, srušio Španca Karlosa Alkaraza rezultatom 7:6 (7:3), 7:6 (7:2), došao do prve zlatne medalje i tako postao treći teniser u istoriji koji je osvojio Zlatni slem (posle Rafaela Nadala i Andre Agasija), odnosno sve gren slemove, završni turnir i Olimpijske igre. Novak je ujedno postao najstariji šampion olimpijskog teniskog turnira u istoriji.

2023.

2022.

2021.

2020.

2019.

2018.

2017.

Na svom uvodnom turniru u 2017. godini Nole je odbranio titulu u Dohi. On je u finalu pokazao vrhunski tenis i nadigrao prvog igrača ATP liste, Britanca Endija Mareja, rezultatom 6:3, 5:7, 6:4.

Prvog dana jula Novak je na svom debitantskom nastupu u Istbornu osvojio titulu pobedom u finalu nad Gaelom Monfisom rezultatom 6:3, 6:4.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

Godina velikih uspeha. Deset odigranih finala i pet titula: Dubai, Peking, Bazel, Pariz. Međutim, Novaku je sigurno najdraža titula u svom rodnom gradu, Beogradu, u kojem je održan prvi srpski ATP turnir.

U Sinsinatiju, Rimu, Monte Karlu, Majamiju i Haleu Đoković je bio drugi, ali ovi turniri su značajno doprineli da Novak sezonu završi kao treći teniser na svetskoj rang listi i bude za korak bliži poziciji broj dva, koja je most do ostvarenja sna.

2008.

2007.

2006.

Osvaja svoj ATP prvenac u holandskom gradu Amersfortu od koga je njegova porodica kasnije otkupila licencu za održavanje turnira – Serbia Open u Beogradu. Odmah potom osvaja titulu i u Mecu. To mu je omogućilo da postane najmlađi igrač u Top 20.

Novak Đoković igra i svoje prvo Grand Slam četvrtfinale i to na Rolan Garosu. Sezonu je završio na sjajnom 16. mestu.

Sredinom 2006. godine, Novak je počeo saradnju sa teniskim trenerom Marianom Vajdom iz Slovačke.

2005.

Ovo je godina u kojoj se Novak potpuno posvećuje igranju značajnijih ATP turnira. U Melburnu na Australian Openu, po prvi put se kvalifikovao za glavni žreb grend slem turnira. Kasnije, osvaja ATP čelendžer u San Remu, a nakon toga ostvaruje pobedu u prvom kolu Rolan Garosa. Takođe, kvalifikovao se za Vimbldon i izborio plasman u treće kolo. Ovi rezultati omogućili su mu skok na rang listi i po prvi put ulazak u TOP 100 tenisera. Na US Openu uspeva da se plasira u treće kolo.

Na poslednjem turniru u 2005. godini, u Parizu u dvorani Bersi, pobeđuje Marijana Puertu iz Argentine, u to vreme devetog igrača na svetu i prolazi u treće kolo turnira. To mu je omogućilo da sezonu završi na 78. mestu ATP liste.

2004.

Igrao je po prvi put za nacionalni tim u Dejvis Kupu protiv Letonije. U to vreme bio je rangiran kao 606 na svetu. Osvojio je poen za Srbiju i Crnu Goru pobedivši Janisa Skroderisa.

Novak osvaja prvi ATP čelendžer u Budimpešti, na kojem je počeo u kvalifikacijama, a 15 dana kasnije osvaja još jedan turnir u Mađarskoj. Trijumfovao je na fjučersu F5 u Srbiji, a osvojio je i čelendžer u nemačkom gradu Ahenu.

Novak Đoković završio je sezonu 2004. kao 186 teniser na ATP listi.

2003.

Sezonu počinje finalom ITF turnira u Nirnbergu. Usledila je nova zlatna medalja koju je za svoju zemlju osvojio Đoković. U francuskom gradu Latneu sa drugovima iz reprezentacije pod vođstvom selektora Jovana Lilića proglašen je za najboljeg igrača u Evropi do 16 godina. Odigrao je šest mečeva i imao stopostotan učinak.

Ova godina godina bila je posebna u Novakovom profesionalnom životu jer je osvojio prve ATP poene pobedivši na “fjučersu” koji je organizovao TK „Crvena Zvezda“.

2002.

Novak Đoković postaje šampion Evrope u konkurenciji do 16 godina. Osvaja prestižne turnire „La Boul“ i „La Poet“ u Francuskoj, “Princes Cup” u Majamiju (do 18 godina), kao i ITF turniru u Pančevu gde je pobedio rivale starije i po tri godine.

Posle pet odigranih ITF turnira zauzeo je 40. mesto najboljih juniora sveta.

2001.

Zlatna godina za tada 14-ogodišnjeg Novaka. Završava je kao trostruki prvak Evrope u singlu, dublu i ekipno, a na Svetskom juniorskom prvenstvu osvojio je srebro takmičeći se za Jugoslaviju.

1999.

1991.